Id, ego i superego

Posted on by

Prema Freudovoj Teoriji ličnosti, strukturu ličnosti čine tri dijela: id, ego i superego.

ID predstavlja urođenu komponentu ličnosti i nalazi se u nesvjesnom. Sadrži sve ono naslijeđeno kod pojedinca, nagone i automatske reakcije, kao i potisnuta sjećanja. Središte je svega animalnog, odnosno primitivnog i ne priznaje nikakve zakone, ograničenja, pravila, zabrane. Radeći po principu ugodnosti smanjuje psihičku napetost, te ne želi biti sputan. Id  je sebičan, iracionalan, narcisoidan, impulzivan.

baby-crying

Id se razvija prvi  i jedino je on prisutan  u prvih nekoliko godina života. Malo dijete traži ugodu (npr. piće, hranu, toplinu, udobnost) i izbjegava neugodu (npr. glad, hladnoću i vlagu). Svojim ponašanjem daje do znanja da traži trenutno zadovoljenje potreba i jedino je to bitno.

EGO (Ja)  se počinje razvijati otprilike u drugoj godini života i upravlja načelom stvarnosti. Da bismo preživjeli, ponekad moramo biti realistični i planirati budućnost. Prema tome, ne može se uvijek dopustiti da Id sam vlada, pa se Ego često mora s njim boriti.

Međutim, u životu je potrebno pronaći ravnotežu između Ega i Ida. Nije dobro da Ego stalno obuzdava Id. Ljudi si ponekad trebaju ‘dati oduška’ i uživati! Inače Id postaje odveć frustriran i moguće je da će doći na svoje u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu! Ego je ipak u osnovi sebičan, tj. štiti pojedinca da mu netko ne naudi.

Na određeni način Ego, koji je isturen prema vanjskom svijetu, ponaša se kao odvjetnik Ida. Ego je sposoban tumačiti realnost, opaža, pamti, rasuđuje, brani se i prilagođava. On kontrolira Id, integrira Super Ego, sjedište pamćenja i mišljenja, svjesni i nesvjesni dio uma. Ako ego nije dovoljno razvijen dolazi do rascijepa ličnosti .

Ego ili Ja je ovisan o zahtjevima  Ida, Super ega i realnosti, te predstavlja uslužnog  djelatnika Idu i Super egu.

adult-thinking

SUPER EGO se počinje razvijati otprilike u trećoj godini života (pod utjecajem roditelja). Postupno se razvija tijekom djetinjstva, a potpuno sazrijeva nakon puberteta. ‘Super’ znači ‘gore, iznad’ – odozgo promatra sukob između Ida i Ega. Super ego je svjesni dio uma, ‘savjest’ i ‘čuvar morala’ koji nas sprječava da činimo pogrešne stvari, osobito da se ne ponašamo ‘antisocijalno’. Dok su Id i Ego sebični, Supe rego se brine i za druge, a razvija se socijalizacijom. Ako to primijenimo na društveno neprihvatljivo ponašanje, moglo bi se reći kako se u nekih pojedinaca Super ego nikada nije razvio do kraja. To bi moglo vrijediti za one koji ne osjećaju krivnju ili grižnju savjesti za svoje prekršaje.

 

Kako se međusobno razlikujemo i koji su naši obrambeni mehanizmi?

Svatko od nas je jedinstvena individua sa različitim potencijalima u odnosu na resurse „ličnosti”, odnosno načine, kako se suočavamo sa stresovima koje proživljavamo … Branimo se od neuspjeha na različite načine:

  • Smišljamo razloge kojima opravdavamo svoje ponašanje
  • Izbjegavamo čuti što drugi govore (o nama)
  • Drugima pripisujemo ponašanja kojima smo sami skloni..
  • Uljepšavamo realnost onako kako nama odgovara

Način našeg djelovanja i reagiranja ovisi o obilježjima naše ličnosti. O obilježjima naše ličnosti ovisi i naša percepcija stvarnosti i događaja koje proživljavamo. Jedna skupina ljudi, s niskim vrednovanjem sebe, svijet i ljude vide kao opasno mjesto, dok su drugi zadovoljni svojim životima a životne prepreke za njih su izazovi. U skladu sa našim osjećanjima, vjerovanjima i doživljajima sebe,ovisi kako doživljavamo druge i na koji način konstruiramo sliku socijalnog svijeta. Sve je u našim percepcijama i u ovisnosti od naših različitih profesionalnih psiholoških identiteta u kojima pri njihovu tumačenju prilazimo iz različitih perspektiva.

Posljednjih 50tak godina teoretičari i znanstvenici   fokusirani su na ego koji je operacionaliziran kao aspekt ličnosti koji regulira ponašanje, balansirajući između osobnih želja, bioloških poriva i zahtjeva od okoline.Važan je aspekt slike o sebi i samopoštovanja.

 

Poremećaji ega i promjene

Kada način razmišljanja i ponašnja postane ekstreman, nefleksibilan i neprilagodljiv, dolazi do poremećaja ličnosti, kao što su: paranoidni, shizoidni, shizotipni, antisocijalni, histerični, narcisoidni, ovisni, opsesivno-kompulzivni,granični, pasivno-agresivni, agresivni…(vidi Poremećaj rada mozga). Nastaju u ranom djetinjstvu i traju cijeli odrasli život, a uzroci su složena kombinacija genetskih i biokemijskih, kao i individualnih, obiteljskih i okolišnih utjecaja .

U istraživanjima socijalne psihologije, nesvjesni mehanizmi služe kao obrana ega od konflikata s kojima se susreće u svakodn. Životu te anksioznosti koja iz njih proizlazi. Ego ima svoje nedostatke, što je sasvim prihvatljivo. Ako je konstantno ljut, fokusiran samo na sebe, depresivan ili tvrdoglav, tada su očito potrebne promjene – jer zbog našeg ega ispašta okolina.

Primjer:

Napravite li scenu oko sitnice samo zato što se ne odvija sve onako kako vi želite?

Prvi korak u mijenjanju sebe i svojih ponašanja leži u osvješćivanju vlastitog ponašanja i nedostataka istog. Zatim biste si trebali postaviti sljedeća pitanja:

  • Jeste li fokusirani na sebe u tolikoj mjeri da nemate empatije za druge?
  • Osjećate li poteškoće kad su u pitanju promjene?
  • Stavljate li sebe uvijek na prvo mjesto?
  • Je li vam jako važno što drugi misle o vama?
  • Odnosite li se prema drugima sa manjkom poštovanja?
  • Jeste li skloni natjecanju?
  • Povrijedi li vas kad vam netko kaže šta ne radite dobro?

Nezdravi ego uvijek želi više! Nikada ne uživa u onome što ima! Problematičan ego želi jedan tip ishoda, bez obzira na ono što je potrebno da do toga dođe. Možda se osjeća superiorno u odnosu na druge. Takav ego voli okrivljavati druge za to kako se osjeća. Kakvi smo mi, takav nam je ego!

face-ego

Ego može biti konstruktivan i destruktivan. Psihički život seže iza onoga čega smo svjesni, seže i u podsvijest – ako „jednom” odlučimo misliti o tome, možemo imati dobar ego. Sve ovisi o našem trudu da budemo bolji ljudi no što jesmo. Kad je riječ o egu – prvo nam padne na pamet egoizam, taština, gordost, pohlepa, izrabljivanje, nezasitna ambicija na štetu drugih…

KARAKTERISTIKE SLABOG EGA:

EKSTROVERTI

  • ima potrebu svoju prazninu (nedostatak samosvijesti, osjećaja vlastite vrijednosti) ispuniti nametljivim ponašanjem, neprestanim privlačenjem pažnje na sebe, iskazivanjem moći nad slabijima, netolerancijom, isključivošću,  ..
  • isticanje u društvu po svaku cijenu

INTROVERTI

  • povodljivost, sljedbeništvo u kombinaciji sa pasivnom agresijom, anksioznost, svojom tugom i problemima nastoje privući pažnju (nemoćni, slabi, bolesni, tužni…)

 

Nezadovoljene potrebe ega uzrokuju patnju i bol. Tako se unatoč trudu da udovoljimo okolini, trudimo i zadobiti i pohvale i ljubav. Sve ono što nismo dobili u djetinjstvu – kada se to ne ostvari, javlja se depresija i ljutnja – bude se osjećaji nevoljenosti, odbačenosti, ugroženosti…Ljudima koji nemaju jak i zdrav ego odnosno uravnotežen ego – ta će bol biti neizdrživa, a neće je biti u stanju otpustiti – jer odbacivanje boli značilo bi odbacivanje ega iz kojega je nastala .

Budući da naš ego predstavlja naš identitet,teško ga je otpustiti. Ali nije nemoguće…Ni sama bol koju tako doživimo nije sama po sebi loša, jer ona nas treba potaknuti da zastanemo i preispitamo sami sebe. Zahvaljujući zdravom i jakom egu, dobivamo novi identitet i zato treba izgraditi i ojačati zdrav i uravnotežen ego!

Slomiti vlastiti ego (ali onaj nezdravi, loš ego!) znači otpustiti uvjetovanost prošlošću, dozvoliti sebi izgradnju novog identiteta bez uvjetovanosti, prestati se identificirati s vlastitim mislima, emocijama i tjelesnim senzacijama. Paralelno s razvitkom ega razvijamo i pozitivne misli i osjećaje. Traume pretvaramo u iskustva! Gradimo ego koji ima snagu,milosrđe,toleranciju,empatiju, koji donosi odluke i iza njih stoji, koji ide u promjene stvaralački i kreativno. Postajemo socijalno osviješteni, postajemo ljudi novog svijeta, stanovnici kozmosa sa stalnom tendencijom rasta na svim razinama postojanja za opće dobro – odnosno pravedni, odgovorni i slobodni.

active-ego