Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Posted on by

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP), prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-IV), spada u skupinu anksioznih poremećaja, a karakteriziraju ga ponavljajuće misli (opsesije) i/ili kompulzivne (prisilne) radnje te intenzivan osjećaj anksioznosti.

ocd1

Opsesije se manifestiraju kao ustrajne, ponavljajuće i neželjene misli, porivi i slike koji su uznemirujući za osobu. Kompulzivne radnje su, s druge strane, stereotipna ponašanja koja uključuju preplavljujuću potrebu da se izvede neka radnja ili ritual, što osoba smatra načinom na koji se može spriječiti neki objektivno neugodan događaj ili umanjiti stres uzrokovan opsesijama. Ta radnja može biti mentalna – brojanje ili ponavljanje riječi te fizička – čišćenje i sl. Drugim riječima, opsesije su posljedice kojih se osoba boji (zaraza, neugoda, ozljeda, smrt i sl.) i koje uzrokuju anksioznost, a kompulzije su prisilne radnje (čišćenje, provjeravanje i sl.) kojima se otklanja moguća opasnost, a time i anksioznost. Opsesivna misao može se javiti bez povoda, a može biti i potaknuta nekim vanjskim događajem (npr. netko kihne). Osoba to percipira kao ekstremno prijeteći događaj koji može dovesti do zaraze i smrti te dolazi do stanja anksioznosti. U želji da umanji postojeću napetost, dezinficira sebe i okolinu što dovodi do privremenog olakšanja, ali u isto vrijeme i potkrepljuje takvo ponašanje.

Opsesije mogu biti različite misli, dvojbe, porivi, strahovi i slike. Pod mislima se podrazumijevaju lanci misli  koji se često odnose na buduće događaje od kojih osoba strahuje (npr. trudna žena brine što će biti ako dijete kad odraste poželi otići na fakultet i napustiti ju; što ako ne uspije na fakultetu pa se vrati, a ona mu ne bude mogla pomoći; što ako…itd.). Dvojbe uključuju brigu da je osoba nešto zaboravila napraviti (npr. osoba se svaki put kad izađe iz kuće pita „Jesam li zaključala vrata?“ iako se jasno sjeća da je to učinila). Porivi su impulsi, želje ili brige osobe da će učiniti nešto neprimjereno ili neželjeno (npr. osjeća snažan poriv da udari nekog koga voli). Slike se pak pojavljuju u umu naglo, obično su nasilnog ili moralno upitnog karaktera te uznemirujuće za osobu (npr. osoba vidi sliku sebe kako ubija nekoga).

ocd3

Kompulzivne radnje se javljaju kao pokušaj reduciranja anksioznosti (npr. osoba brine da će netko provaliti u kuću te zbog toga konstantno provjerava jesu li vrata zaključana) ili kao odgovor na određeni impuls (npr. nakon korištenja javnog WC-a osoba osjeća snažan poriv da pere ruke 30 minuta). Neke kompulzije se javljaju da bi se osoba osjećala ugodnije ili bez nekog posebnog razloga (npr. osoba mora upaliti i ugasiti noćnu lampu točno pet puta da bi mogla otići spavati), da bi se uvjerila u nešto (npr. svaki put kad prođe autom preko ležećeg policajca osoba osjeća potrebu da se vrati i provjeri da nije nekoga pregazila), kao traženje potvrde (npr. dijete svaku večer prije spavanja traži da mu roditelji tri puta kažu da ga vole prije nego što može zaspati) ili kao briga oko sigurnosti i dobrobiti bliskih osoba (npr. ako pomisli bilo što negativno o svojoj obitelji mora ponoviti u sebi, „Volim svoju obitelj“ 50 puta da im se ne bi nešto loše dogodilo).

Osobe s OKP-om pate od nedostatka sigurnosti u točnost senzornih informacija koje primaju ili neprestanih sumnji, što uvelike smanjuje njihovu produktivnost. Iako su često svjesni da su njihove misli nerealne, zbog konstantne sumnje, oni ipak osjećaju snažnu potrebu za izvođenjem određenih radnji kako bi spriječili da se dogodi nešto loše (npr. majka slaže hranu na stol točno određenim redoslijedom, jer vjeruje da će se inače njena djeca razboljeti. Iako ne može dati racionalan odgovor zašto je to tako, smatra da je za svaki slučaj ipak bolje nastaviti s time).

ocd2

Kao što je spomenuto, većina ljudi ima različite manje opsesije ili kompulzije, no da bi se postavila dijagnoza opsesivnokompulzivnog poremećaja, prema klasifikaciji DSM-IV, potrebno je da su opsesivne misli i kompulzivne radnje prisutne više od sat vremena dnevno, da su izvor patnje i da ometaju svakodnevno funkcioniranje osobe.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj pogađa 1-3% populacije te se često javlja nakon stresnih događaja (trudnoća, porod, sukob u obitelji ili na radnom mjestu i sl.). Podjednako je zastupljen kod muškaraca i kod žena, dok su među adolescentima češće zahvaćeni dječaci nego djevojčice. Prosječna dob javljanja opsesivno-kompulzivnog poremećaja je 20 godina; kod muškaraca se javlja nešto ranije nego kod žena. Poremećaj pokazuje komorbiditet (istovremeno postojanje dva ili više poremećaja kod iste osobe) s drugim anksioznim poremećajima, posebno s paničnim poremećajima i fobijama te s nekim poremećajima ličnosti.

Važno je naglasiti da opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) i opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti (OKPL) nisu jedno te isto. Glavna razlika je u tome što opsesije i kompulzije nisu prisutne kod OKPL. Iako im je zajednička pretjerana angažiranost oko nekog zadatka (npr. izrađivanje listi), osobe s OKP-om su obično uznemirene pri obavljanju tog zadatka jer je kod njih to kompulzivna radnja koja se javlja isključivo radi reduciranja anksioznosti. S druge strane,  osobe s OKPL to smatraju dobrom strategijom za poboljšanje učinkovitosti te će takvu aktivnost vidjeti kao nešto potrebno i korisno. Također, OKPL je kroničan poremećaj ličnosti s malo promjena u karakteristikama (perfekcionizam, okupiranost detaljima, pravilima, posvećenost radu na štetu svega ostalog, nefleksibilnost po pitanju etičkih i moralnih normi, tvrdoglavost, škrtost, sakupljanje nepotrebnih stvari i sl.), dok se kod OKP-a simptomi mijenjaju kroz vrijeme.

 

Teorije o uzrocima OKP-a

Psihodinamske teorije OKP smatraju posljedicom regresije na analni stadij psihoseksualnog razvoja, pri čemu su opsesije i kompulzije zapravo neadekvatni odgovori na neriješene konflikte iz te faze. Prema tome, simptomi simboliziraju nesvjesnu borbu osobe za kontrolu nad porivima koji su na svjesnom nivou neprihvatljivi.

Prema teoriji učenja, do opsesije dolazi kada se ranije neutralan podražaj (npr. prah školske krede) asocira s podražajem koji izaziva strah ili anksioznost (npr. promatranje kolege u razredu koji ima epileptički napad). Prah od krede se povezuje sa strahom od bolesti iako zapravo nema nikakve veze s bolešću. Kompulzija nastaje tako što osoba otkriva da neka aktivnost smanjuje anksioznost povezanu s opsesivnim mislima (kompulzivne radnje – npr. pranje ruku ili izbjegavanje objekta straha – praha krede). To dalje dovodi do pojačavanja takvih aktivnosti, učvršćuje ih i oni postaju novi naučeni obrasci ponašanja. Naučeni se strah dalje generalizira na različite podražaje, kao npr. na bilo što što se može pronaći u učionici ili na bilo kakav prah.

Biološke teorije pretpostavljaju da bi značajnu ulogu u nastanku OKP-a mogao imati serotonin. Za njega se smatra da ima važnu ulogu u regulaciji anksioznosti, s obzirom na to da su se određeni lijekovi protiv depresije pokazali učinkoviti u terapiji OKP-a (inhibitori ponovne pohrane serotonina – povećavaju iskoristivost serotonina). Istraživanja također pokazuju  značajan genetski utjecaj, no još uvijek nije utvrđeno na koji način  se poremećaj nasljeđuje.  Osim genetskih, značajnu ulogu u nastanku poremećaja imaju i okolinski faktori. Određene funkcionalne i anatomske studije, posebno snimke magnetskom rezonancom (MR) i pozitronskom emisijskom tomografijom (PET), ukazuju na pojačanu metaboličku aktivnost u orbitofrontalnom korteksu, bazalnim ganglijima (posebno nucleusu caudatusu) i cingulumu za vrijeme prisustva OKP simptoma. Neuroimunološke studije pak pretpostavljaju da bi OKP mogao biti rezultat abnormalnog funkcioniranja bazalnih ganglija koje imaju važnu ulogu kod kognicija, emocija i pokreta.