Pasivno-agresivno ponašanje

Posted on by

 

Pasivno-agresivan način ponašanja odnosi se na način ponašanja u stresnim ili frustrirajućim situacijama, a manifestira se kroz specifičan (indirektan) način izražavanja ljutnje prema drugima. Često se ove osobe naizgled slažu sa željama drugih, no kada nešto trebaju sprovesti, počinju to odugovlačiti ili ako sprovedu određeni zadatak, učine to na način da je rezultat posve beskoristan. Stoga takvo ponašanje dovodi do brojnih problema u privatnom i poslovnom životu.

Pasivno-agresivno ponašanje uključuje odugovlačenje, zamjeranje, opstrukciju, dvosmislenost ili nejasnoću, otpor prema tuđim prijedlozima, optuživanje drugih, izbjegavanje odgovornosti kroz ispriku da se nešto zaboravilo, stalno kašnjenje i ponavljanje zaboravljanja, strah od kompeticije, strah od autoriteta i bliskosti, poticanje kaosa, namjerna neučinkovitost, izbjegavanje otvorenog izražavanja ljutnje, prigovaranje.

Kao i kod drugih poremećaja ličnosti, uzroci nastanka ovog poremećaja nisu točno poznati, ali vjerojatno se radi o kombinaciji genetskih i okolišnih čimbenika (npr. pretjerana kontrola od strane roditelja, zanemarivanje ili roditeljska naklonost drugom djetetu mogu dovesti do razvoja “tihog protesta” ili protestirajuće poslušnosti).

 

pasivnoagres

Pretpostavlja se da su kod ovog poremećaja izražene određene karakteristike:

  • povišen neuroticizam (kronično negativan afekt – anksioznost, tenzija, bojažljivost, ljutnja, iritabilnost, malodušnost, osjećaj krivnje i srama, beznađe),
  • povišena ekstrovertiranost (pretjerana otvorenost uz neprimjereno otkrivanje detalja o sebi, nemogućnost osobe da bude sama, naglašeno izražavanje emocija, neodgovorno traženje uzbuđenja, pokušaji kontroliranja drugih osoba),
  • snižena otvorenost (problemi prilagodbe na osobne i društvene promjene, snižena tolerancija ili razumijevanje različitih gledišta ili stilova života),
  • snižena sklonost slaganju (izražen cinizam i paranoidno razmišljanje – nemogućnost stjecanja povjerenja u druge, sklonost svađi, manipulativnost i bezobzirnost prema bliskim osobama, što se često iskazuju nepoštivanjem društvenih konvencija, napuhanim ili veličanstvenim doživljajem sebe uz arogantno ponašanje)
  • povišena osjetljivost (ove se osobe često ističu pretjeranim uspjesima na poslu).

Ponašanje ovih osoba u bliskim odnosima je ambivalentno. Ponekad ih je teško razumjeti jer se sami nalaze u procjepu između izražavanja neprijateljskog prkosa i pokušaja da ublaže svoje ponašanje traženjem oprosta. Upravo radi često su skloni svađama, zamjeranju i razdražljivosti, uz burno i eksplozivno ponašanje, dok se s druge strane često osjećaju kao žrtve. Osobe koje su s njima u bliskom odnosu obično imaju osjećaj da se stalno čeka na novu svađu, kritiziranje ili burnu reakciju. Ovakve osobe uspijevaju druge uvući u situacije u kojima je sve što učine – uvijek pogrešno.

Pasivno-agresivne osobe su nestalne, neodlučne, kontradiktornih emocija i ponašanja, neobične i nepredvidljive. Ambivalentnost u odnosima rezultat je konflikta između njihove potrebe da ovise o drugima, a s druge strane želje za samopotvrdom. Stoga se njihovo ponašanje mijenja od iskazivanja ljutnje do obećanja da će se popraviti, tako da osciliraju između svadljivosti i popustljivosti.

Kada zbog svog defetističkog stava nailaze na negativne reakcije drugih, njihov je doživljaj da ih drugi potcjenjuju ili pogrešno razumiju. Radi neriješenog osjećaja manje vrijednosti osciliraju između osjećaja vlastite superiornosti i samoprijezira. Ovakve unutrašnje kontradiktornosti koje se manifestiraju kroz neshvatljive promjene ponašanja kao čestu poljedicu imaju da ih druge osobe izbjegavaju. I tada njihov doživljaj proizlazi iz njihove strukture – a to je da su zapravo drugi dominantni, zahtjevni i kontrolirajući.

Za njih su autoriteti dominantni i nepravedni, no istovremeno netko tko može pružiti prihvaćanje i brižnost. Kada ih se suoči s vlastitim ponašanjem, nemaju uvid kako su njihovi postupci doveli do određene situacije, već optužuju druge.

Svoju ljutnju izražavaju suzdržano, no cilj je takvog ponašanja da druga osoba odgovori agresijom jer tada imaju potvrdu za svoj “napad”. U podlozi se nalazi njihova potreba za povređivanjem druge osobe, no sve svoje iskaze žele prikriti, kao i samu ljutnju. Oni ne žele poštedjeti osjećaje druge osobe, već naprotiv, što više ju povrijediti. Dakle, cilj je na suptilan način dovesti drugu osobu da reagira ljutnjom kako bi se onda ta druga osoba osjećala krivom i kasnije sebi predbacivala radi svoje reakcije. Na taj način pasivno-agresivne osobe mogu stalno potvrđivati da se nalaze u ulozi žrtve. Oni će se čuditi reakcijama druge osobe i poricati da su oni doveli do takve reakcije ili će tvrditi da je druga osoba pretjerano reagirala.

Kod ovih osoba često se mogu razviti depresivni ili anksiozni poremećaj te različite vrste ovisnosti.

U liječenju i terapiji ovog poremećaja  potrebno je razjasniti da ljutnju i zahtjevnost prema drugima izražavaju na okolišan način te da svojim otporom koče i onemogućavaju da se određene stvari dogode. Tek se stjecanjem uvida mogu razumjeti rana iskustva u kojima su se osjećali obezvrijeđeno te koliki utjecaj to ima na njihov strah od toga da će im samostalnost biti ugrožena kada druga osoba želi bliskost te da se povezanost neće izgubiti ako se druga osoba želi malo povući i osamiti.

Dakle, cilj je postati svjestan svoje ljutnje i stalnog osjećaja frustriranosti, potrebe da se druge „kazni” na skriven i indirektan način te da osjećaj vlastite vrijednosti ne ovisi o tuđem mišljenju. Ne treba se bojati svoje ljutnje, već ju treba prepoznati, kao i pokušaj da se brojnim izgovorima izbjegne odgovornost ili da se vlastita ogorčenost iskaljuje na drugima.

Srž prikrivene sabotaže i emotivnog protesta čini pasivna agresivnost. Pasivna agresivnost gotovo se može promotriti kao “talent”, sposobnost jednoga broja ljudi da  ljutnju prebace na druge, tako da sama osoba nikada nije otvoreno ljuta i agresivna, ali čini, svojim ponašanjem, da se okolina osjeća iritirano i napadnuto. Njezinu osnovu čini ometanje, gnjev i zavist.

Pasivno-agresivno ponašanje je oblik mazohizma koji se odražava u osobnom neuspjehu, odugovlačenju i autodestruktivnom ponašanju koje utječe negativno na samu osobu, ali i na njenu okolinu.

Stalni negativni i pasivni otpori kod osobe iskazuju se:

  • pasivnim odbijanjem rutinskih zadataka, kako društvenih tako i poslovnih,
  • čestim žalbama kako ga drugi ne cijene i ne razumiju
  • konfliktnim, svađalačkim ponašanjem
  • pretjeranim kriziranjem i omalovažavanjem autoriteta
  • ispoljavanjem zavisti i ogorčenosti prema onima koje vidi kao uspješnije i sretnije
  • preuveličane i neprestane žalbe na vlastitu nesreću
  • oscilacije neprijateljskog prkosa i kajanja

Osim navedenih karakteristika ponašanja, pasivno-agresivne ličnosti najčešće okrivljuju i osuđuju one o kojima najviše ovise, ali pri tome odbijaju da se te ovisnosti i oslobode.

Kada govore o vlastitim potrebama i željama nisu direktni, ne postavljaju precizna pitanja u vezi toga što se od njih očekuje i postaju anksiozni kada su primorani da uspiju ili kada se njihova uobičajena obrana okretanja agresije prema sebi samima ukloni.

Pasivna agresivnost ima brojne manifestacije kojima su mnogu skloni, ali se kod ovog tipa ličnosti javlja kao stalni obrazac ponašanja:

  • Zaboravljanje – Zaboravljanje važnih datuma, rođendana, godišnjica, kašnjenje na sastanke i sl. kao način izbjegavanja obaveza i prikrivene sabotaže.
  • Neodgovornost – Odgovornost za svoje postupke izbjegavaju, uvijek je neko u njihovoj okolini „kriv za ono što se događa i taj neko mora da snosi krivicu za svoja (ne)djela“.
  • Neizražavanje ljutnje – U komunikaciji djeluju fino i ljubazno, što je samo površina i maska drugih osjećaja.
  • Strah od bliskosti – Povjerenja u ljude gotovo da nemaju, zbog čega teže da se ne vezuju emotivno.